Stijene u močvari (1. dio)

“Društvene mreže su postale močvare u kojima bujaju mržnja, lažne vijesti, ekstremizmi, seksizam, verbalno nasilje, eksploatacija djece,… i na taj način postaju velika ugroza demokraciji i modernom društvu.”

(Channel 4 News, 12.2.2018.)

Ne mogu se ne složiti s ovim, a traje to već neko vrijeme i ne govori se dovoljno. Utjecaj društvenih mreža na informiranje i razmišljanja ljudi je golem, mnogi ni ne traže informacije van njih, informacije dulje od 250 znakova malo tko čita, uglavnom se na brzinu proguta slika i naslov objave, te tu i tamo kratak podnaslov. Mnogi marketinški, medijski i PR profesionalci to znaju i naveliko koriste, neki od njih plasirajući raznorazne neistinite nepotpune informacije koje mnogi korisnici društvenih mreža već godinama uzimaju zdravo za gotovo i na njima temelje svoje stavove i mišljenja.

Na sve strane se govori o “fake news” informacijama i medijima koji su preplavili društvene mreže i na osnovu kojih mnogi korisnici vjeruju u štošta, kao o npr. masovnim silovanjima u Švedskoj, chemtrailsima, neobjašnjivim fenomenima koje skrivaju vlade mnogih zemalja, “mainstream mediji ne žele da ovo vidite” i sl. preplavljuju news feed svakog korisnika na svim društvenim mrežama. Problem je toliko velik da su mnoge svjetske vlade počele poduzimati ozbiljne korake u suzbijanju takvih pojava i izgledno je da neće stati.

Kao i oni koji objavljuju takve informacije, mi korisnici smo odgovorni za prihvaćanje, širenje ili odbacivanje istih a na raspolaganju su nam i alati za prijavljivanje takvih sadržaja nadležnim tijelima. Također, u vrijeme ovolike dostupnosti informacija, vrlo je lako provjeriti sve jer nam je gotovo cijelo znanje čovječanstva dostupno u svakom trenutku, kao nikada do sada.

No, sva ta dostupnost informacija, znanja, sloboda odabira i javnog govora od nas traži i odgovornost, jer smo svi postali javne osobe, a naše riječi bilo izgovorene ili napisane imaju težinu i učinak na druge ljude i njihove živote.

Posebna odgovornost leži na novinarima i medijskim djelatnicima, političarima i dužnosnicima, predstavnicima znanstvenih i religijskih tijela i organizacija te svima ostalima koji imaju utjecaj na velik broj pojedinaca.

Sve što govorimo i objavljujemo na društvenim mrežama neizbježno utječe kako na naše, tako i na živote drugih ljudi, bliskih ili nepoznatih, tisućama prostornih jedinica udaljenim od nas,… i tu zapravo leži naša velika odgovornost. Možemo je, baš kao i informacije – prihvatiti ili ne, no tu je i neće nestati ako je ne prihvatimo ili ignoriramo.

“Nemam vremena”, “ko će to sad čitati…”, “to je kobasica”,… nije nikakvo opravdanje i ne otklanja našu odgovornost.

(predah za večeru pa 2. dio)

Isoul8 – Speak Your Word

Leave a comment